Osiguranje kvalitetnog obrazovanja koje
treba funkcionalno da odgovori na potrebe i interesovanja pojedinca u
savremenom društvu, posljednjih godina neizostavno obuhvata i pitanje
obrazovanja i profesionalnog razvoja nastavnika. Profesionalni razvoj i
stalno osavremenjavanje znanja i vještina potrebnih za uspješnu realizaciju
nastavne prakse zaživio je u našim školama, najviše zahvaljujući PRNŠ sistemu,
koji je, tokom prethodne dvije godine uveden u sve vrtiće, osnovne škole i
gimnzije u Crnoj Gori. PRNŠ sistem nastavnicima omogućava organizovano
uključivanje u aktivnosti profesionalnog razvoja u samoj školi – u skladu sa
ličnim potrebama, potrebama škole kao organizacije u kojoj nastavnik radi, ali
i potrebama učenika koje nastavnici podučavaju.
Sistem profesionalnog razvoja nastavnika formiran je kako bi
se svim nastavnicima pružila mogućnost da se kontinuirano profesionalno
usavršavaju, unapređujući proces podučavanja učenika i kvalitet učeničkih
znanja. Polazeći od pretpostavke da nastavnici imaju ključnu ulogu u vaspitanju
i obrazovanju mladih, kao i u primjeni planiranih promjena, to oni mogu i da
doprinesu razvoju obrazovnog sistema čiji prozivod će biti obrazovani pojedinci
koji posjeduju znaja i vještine neophodne za život u savremenom društvu.
Da bi dostigao i sačuvao aktuelnost u sve tri dimenzije
nastavničke kompetencije (profesionalna dimenzija,
pedagoško-didaktičko-metodička dimenzija i radna dimenzija), nastavnik ne
može izbjeći stalno učenje i osavremenjavanje sopstvene prakse.
Kako bi obezbijedili podršku sistemu profesionalnog razvoja
na nivou škole (PRNŠ), u Zavodu za školstvo, još prilikom formiranja tog sistema,
imenovali smo savjetnike iz Odsjeka za KPR za nacionalne
koordinatore za određeni broj škola i vrtića. Poslovi i zadaci nacionalnog
koordinatora za profesionalni razvoj jesu da analizira izvještaj o
profesionalnom razvoju koji škola dostavlja nakon samoevaluacije procesa,
kontinuirano pruža podršku školama za koje je zadužen (posjećuje školu u cilju
pružanja podrške i pomoći u daljem planiranju i realizaciji profesionalnog
razvoja), piše izvještaj o profesionalnom razvoju škole za protekli period i
formira i dopunjava portfolio o profesionalnom razvoju škola za koje je
zadužen.
Jedan od načina pružanja pomoći i podrške jesu savjetovanja
namijenjena PRNŠ koordinatorima i timovima za PRNŠ. Tokom tih savjetovanja
raspravlja se o aktuelnim temama, primjerima dobre prakse iz škola, ali i
teškoćama na koje se prilikom planiranja i u realizaciji planova, nailazi.
Odsjek za KPR je u prvoj polovini godine (januar – jun 2010) realizovao 26
regionalnih savjetovanja za PRNŠ timove iz D i E škola, a u drugoj polovini
godine isto toliko, za A, B i C grupe škola i djelimično D i E.
Tema savjetovanja u periodu septembar-decembar 2010. godine
bila je samoevaluacija PRNŠ sistema nakon dvogodišnje primjene u A, B i C
školama i izvještaji o realizaciji u D i E školama, diskusija o aktuelnim
pitanjima i razmjena informacija u oblasti profesionalnog razvoja nastavnika.
Koordinatori iz škola predstavili su najzanimljivije aktivnosti koje su
realizovali u proteklom periodu. Među njima se najviše ističu ogledni i ugledni
časovi, zatim okrugli stolovi na odabrane teme, prezentacije i radionice u
organizaciji nastavnika iz škole. Timovi su istakli posebnu zainteresovanost
nastavnika za uključivanje u aktivnosti profesionalnog razvoja, formiranje i
dopunjavaje profesionalnog portfolija, prenošenje sopstvenog iskustva kolegama
i sl.
U školama su posebno aktivni ICT koordinatori koji svoje
kolege obučavaju za korišćenje IC tehnologije u pripremanju i realizaciji
nastave.
Zanimljivo je iskustvo barskih škola koje su na nivou svoje
opštine formirale tim za profesionalni razvoj, kako bi lakše realizovali
pojedine aktivnosti iz ove oblasti, te razmjenjivali mišljenja, ideje i
primjere dobre prakse. Tim je formiran početkom februara 2010. godine i
čine ga koordinatori za PRNŠ iz pojedinih škola. U organizaciji ovog tima do
sada su relazovana dva okrugla stola: u OŠ „Blažo Jokov Orlandić“ na temu Ocjenjivanje od ideje do
prakse (učestvovalo 25 nastavnika) i u OŠ „Srbija“ na temu Značaj planiranja u
školskoj praksi, koji je takođe naišao na značajno
interesovanje nastavnika. Izlagali su nastavnici-praktičari.
Sve škole su dobile Katalog programa stručnog usavršavanja nastavnika
za školsku 2010/11. godinu, kao i časopis Profesionalni razvoj
nastavnika u Crnoj Gori br. 5. Razmatrane su mogućnosti
korišćenja Kataloga i
uvođenja novih opcija u smislu direktne ponude konkretnog seminara od strane
autora i koordinatora programa obuke, kako bi nastavnici mogli pojedinačno da
se odlučuju za neke od njih. Naime, konstatovano je da se jedan broj nastavnika
brojem pohađanih programa obuke izdvojio u sredini u kojoj radi, te da bi
željeli da se usavršavaju u skladu sa ličnim potrebama i da im to treba
omogućiti.
Na osnovu analize procesa, koordinatori tvrde da se većina
nastavnika u njihovim školama uključila u aktivnosti profesionalnog razvoja.
Oni koji se ne uključuju najčešeće pripadaju grupi sa višegodišnjim stažom, što
je za očekivati.
Kako bi naši susreti sa predstavnicima škola bili što
efikasniji, zamolili smo koordinatore i članove timova da popune anketni list
koji se sastojao od pitanja kojima se od njih tražilo da procijene koliko
je ovakva vrsta savjetovanja za njih korisna, da svoje mišljenje obrazlože, da
identifikuju, za njih, posebno korisne aktivnosti na savjetovanju, kao i da
daju predloge za sljedeće sastanke i savjetovanja. Kao korisna, savjetovanja
procjenjuje 37% koordinatora i članova timova, a kao veoma korisna 63%. Kao
razloge za ovakvu procjenu navode: mogućnosti razmjene iskustava, upoređivanja
svoje škole u toj oblasti sa drugim školama, bolju i češću saradnju među
timovima za PRNŠ i samim tim bolju realizaciju predviđenih aktivnosti;
prepoznaju se obrazovni problemi i načini njihovog rješavanja; dodatna motivaciju
za rad i nove ideje; povezivanje sa koordinatorima iz drugih škola i
započinjanje saradnje na realizaciji aktivnosti PRNŠ-a; doprinose kontinuiranom
i planskom ličnom profesionalnom razvoju; čuju se značajne i zanimljive
informacije o rezultatima PRNŠ-a koji su postignuti u „malim“ školama; podstiču
se ambicije koordinatora, motivišu za dalje aktivnosti, dobijaju nove ideje,
obavezuju; podstiče se optimizam u ostvarenje PRNŠ-a; dobijaju se ideje
za dalje planiranje aktivnosti PRNŠ-a; prilika da se čuje nešto novo;
intezivnije implementiranje PRNŠ-a; omogućava praćenje trendova na polju
porfesionalnog razvoja nastavnika u okruženju i šire; susret sa kolegama iz
struke; upoznavanje sa primjerima dobre prakse u realizaciji PRNŠ; informacije
kojima se mogu otkloniti nedoumice vezane za PRNŠ, kao i o aktuelnim
dešavanjima i zahtjevima u obrazovanju.
Koordinatori iz škola predlažu sljedeće: na savjetovanja
pozvati i direktore škola kako bi dali veću podršku aktivnostima PRNŠ-a; češća
savjetovanja sa manjim grupama; omogućiti prezentaciju realizacije aktivnosti
PRNŠ-a iz svih škola i iznošenje sopstvenog iskustva rada u timu na nivou
PRNŠ-a; nastaviti sa ovakvim načinom rada i davanjem stručnih uputstava.
Profesionalni razvoj u školi odvija se kroz
horizontalno učenje (nastavnici uče jedni od drugih) i podrazumijeva različite
vidove organizovanog i planiranog prenošenja znanja ili razmjene
profesio¬nalnih iskustava unutar škole ili između škola. Istraživanja prakse
pokazuju da se najbolji rezultati, što se tiče profesionalnog razvoja, postižu
primjenom različitih vidova horizontalnog učenja.
Za realizaciju horizontalnog učenja važan je timski
rad. Ovakav način rada doprinosi boljem ostvarivanju profesionalnog razvoja
zaposlenih u ustanovi, pod uslovom da se odvija po principima koji obezbjeđuju
uzajamnu usaglašenost i produktivnost. Timski rad daje mogućnosti stvaranja i
razvijanja novih ideja, kao i znatno veću efikasnost u odnosu na rad pojedinca.
I najproduktivnijem pojedincu potrebno je mnogo više vremena nego jednom
usaglašenom timu.
Timski rad je način na koji se ostvaruju mnogi
oblici učenja i razvijaju uspješni pristupi koji se grade na bogatstvu i
raznovrsnosti znanja, mišljenja i pogleda.
Aktivnosti koje slijede jesu, u stvari, načini kroz
koje se ostvaruje horizontalno učenje u školi kao organizaciji koja uči.
1. Sakupljanje i razmatranje
informacija o mogućnostima profesionalnog razvoja na nacionalnom nivou:
-
informacije
o stručnoj literaturi,
- informacije
o seminarima i drugim aktivnostima profesionalnog razvoja u kojima nastavnici
mogu da učestvuju,
-
informacija
o akreditovanim programima stručnog usavršavanja nastavnika (Katalog programa
stručnog usavršavanja),
-
povezivanje
škola, razmjena iskustava sa drugim školama,
-
informacije
o tome šta pojedine NVO i međunarodne organizacije planiraju za određeni
period.
2. Savjeti/podrška nastavnicima na
zahtjev ili na osnovu opservacija u školi. To može da obuhvata:
-
savjete
i mentorstvo nastavniku pripravniku,
-
savjete
nastavnicima o različitim vrstama profesionalnog samorazvoja,
-
savjete
nastavnicima koji se pripremaju da konkurišu za više zvanje,
-
savjete
nastavnicima koji imaju poteškoća u radu.
3. Interesne grupe mogu se formirati
na osnovu različitih oblasti za koje postoji interesovanje i čine ih više osoba
koje zajedno rade. Na primjer: interaktivne metode u nastavi pojedinih
predmeta, razvoj instrumenta za formativno ocjenjivanje itd. Rezultati
aktivnosti ovih grupa mogu da budu: materijali za nastavu i učenje, nove
nastavne tehnike i metode, ogledni časovi, korelacija itd.
4. Sastanci u školi koji se mogu
organizovati kao okrugli stolovi, debate, panel diskusije, poster prezentacije
i sl. Mogu biti pozvani i nastavnici iz drugih škola. Na ovim sastancima
razmatraju se teme značajne za školu. Međupredmetni pristupi i konkretne
aktivnosti u učionici mogu da budu sastavni dio tih aktivnosti.
5. Seminari u školi tj. realizacija
različitih programa obuke u skladu sa procjenom potreba i priroritetima u planu
profesionalnog razvoja na niovu škole. Programe obuke u školi mogu da realizuju
nastavnici treneri i autori programa iz škole, kao i treneri van škole. Obuka
može biti organizovana za nastavnike koji predaju isti predmet iz nekoliko
susjednih škola. Veoma je efikasna obuka kojoj prisustvuju svi nastavnici, a odnosi
se na oblasti kao što su: organizacija rada u učionici, savremene metode
nastave i učenja, razvoj kritičkog mišljenja kroz nastavne predmete, korelacija
i integracija nastavnih predmeta, međupredmetne teme itd.
6. Otvoreni (ogledni i ugledni)
časovi mogu se organizovati na nivou predmetne i razredne nastave, kao i u
okviru jedne struke. Međutim, preporučuje se da se takvi časovi izvode na temu
koja bi mogla biti interesantna za sve nastavnike ili većinu njih. To su:
interaktivne metode u učionici, formativno ocjenjivanje, individualna podrška
učenicima, korišćenje ICT u nastavi itd.
7. Akciono istraživanje se može
baviti različitim temama. Formiraju se istraživačke grupe, a njihov rad
koordinira nastavnik nosilac višeg zvanja, pedagog ili psiholog u školi.
8. Mentorstvo nastavniku pripravniku
je proces u kojem nastavnici daju podršku studentu ili nastavniku početniku,
kako bi ih uveli u praksu i doprinijeli sticanju određenog iskustva za uspješan
završetak studija, odnosno svrsishodan i uspješno okončan pripravnički staž.
Mentorski proces pruža mogućnost profesionalnog razvoja i mentoru i
mentorisanom i ne mora se odnositi samo na nastavnika pripravnika.
9. Podržavanje individualnog učenja –
To je proces tokom kojeg se pojedinac, uz podršku kolege razvija i poboljšava
svoj radni učinak. Kolega kao medijator u procesu razmišljanja i donošenja
odluka ne iznosi vrednosne sudove, već podržava pojedinca u nalaženju
sopstvenih rješenja. Vještine koje su važne za onoga ko podržava individualno
učenje kolege su: aktivno slušanje, postavljanje pitanja, davanje povratne
informacije i izgrađivanje dobrih odnosa.
Principi podržavanja individualnog učenje su:
posvećenost pružanju podrške pojedincu, odnos izgrađen na istini, otvorenosti i
povjerenju, onaj koji uči sam je odgovoran za svoje rezultate, onaj koji uči
uvijek može da postigne više, fokus je na tome što onaj koji uči misli i kakva
su mu iskustva, onaj koji uči do najboljih rješenja može doći sam uz
odgovarajuću podršku.
Aktivnosti profesionalnog razvoja u školi odvijaju
se u okviru čerdesetočasovnog radnog vremena nastavnika. Predlažemo da se, na
nivou škole, planira PET DANA koji bi isključivo bili posvećeni profesionalnom
razvoju u školi. Ove dane treba uskladiti sa kalendarom rada škole, na primjer:
dva dana u avgustu, dva dana u januaru i jedan u junu (u periodu kada nema
nastave).
Tokom dana rad se sastoji iz dva dijela. Prvi dio
je zajednička rasprava/razgovor o odabranoj temi (najviše dvije koje je
predložio tim za profesionalni razvoj). U drugom dijelu radi se po principu
interesnih grupa, na teme koje su predložili nastavnici najmanje 15 dana prije
realizacije sastanka.